Franz Kafka. Nesanica (1)

Ne mogu da spavam. Samo snovi ali ne i spavanje. Danas sam u snu izumio novo saobraćajno sredstvo za jedan strm park. Treba uzeti granu koja ne mora biti jako debela, oprijeti se o nju drzeći je koso prema zemlji, jedan kraj zadržati u ruci, sjesti na nju sto je moguce lakše, kao na žensko sedlo, i cijela grana će onda, razumije se, poletjeti niz obronak, a pošto sjediš na njoj, povešće te sa sobom tako da ćeš se ugodno ljuljati pri najbržoj vožnji na elastičnom drvetu. Zatim se može naći i neka mogućnost da se ta grana upotrijebi i za vožnju uzbrdo. Ako ostavimo po strani jednostavnost cjelog tog uređaja, glavno preimućstvo njegovo je u tome što grana – tanka i pokretljiva kakva je, jer može biti spuštena i dignuta već prema potrebi – može svuda proći, čak i onuda gdje bi sam čovjek teško prošao.