bol i Bol.

Patnja. Stvarna je.
Mogu je nazvati nesporazum, ali ne mogu se pretvarati da ne postoji. Patnja je uslov pod kojim živimo. A kada naiđe, onda to znate. Znate je kao istinu. Razumije se, ispravno je liječiti bolesti, spriječiti glad i nepravdu, kao što to čini društveni organizam. Ali nijedno društvo ne može da izmjeni prirodu postojanja. Ne možemo spriječiti patnju. Ovaj ili onaj bol, da, ali ne Bol.
Društvo može jedino da ublaži društvenu patnju, suvišnu patnju. Ostalo, međutim, ostaje. Korjen, stvarnost.
Svi ćemo mi ovdje upoznati tugu; ako budemo poživjeli pedeset godina, znaćemo za bol pedeset godina. A na kraju ćemo umrijeti. To je uslov pod kojim smo rođeni. Bojim se života! Postoje trenuci kada sam... kada sam veoma prestrašen.
Svaka sreća izgleda tada ništavna. Pa ipak, pitam se nije li sve to nesporazum... to posezanje za srećom, taj strah od bola... Ako bi, umjesto da ga se boji i da bježi od njega, čovjek mogao... da prodre kroz bol, da se obre s one strane bola...
Postoji nešto sa one strane. To je biće koje pati, a ima jedno mjesto gdje biće... prestaje.
Ne znam kako to da izrazim. Ali smatram da stvarnost... istina koju prepoznajem u patnji, premda ne i u utjehi i sreći... da stvarnost bola nije bol.
Ako možeš prodrijeti kroz njega... Ako ga možeš skroz izdržati...