Nisu stvarno. Nisu još.

Novu robu u novu sobu
sastavi u jedno.

Izlazi iz sobe!
Ulazim.
Odvratan, nemoralan, izmetan…

Smatraj se za meso,
i trudiću se da pokvarim stvari.

Prisustvo raste,
u tišini,
I moj pogled
na brojač obrtaja.

Kriva vrućina

U crvenoj tami
mjesto za skrivanje.
Čini me i opasnim
zasjeda, kao i okršaj,
kratak ali žestok.
Možda bezopasan,
ali zabrinjavajuće čudan.

Očigledno namještena.
Izvrsna djevojka.
Divna,
vrlo pneumatična,
iz skladišta organa,
u snagu mi,
u glad.

U bijele noći ipak dođi,
čulo me tobom boli.

Dalje useljavanje

Mala kiselina, vrlo, vrlo daleka.
Zatvorio si oči i uporno stao.
Prorez je naglo raširila.
Čula ti govore drugačije,
ali ona se varaju.

Bez obzira na to šta je radila.
Bez obzira na to šta,
pred kim.
A možda je i znala. Takva je bila.
A možda je i znala. Takva je bila.

Useljava noc.
Noc.
Voda na slobodi.

Ne uživa u strpljenju,
samo ti suzbija paniku.
A od pritiska svijetla,
tvoj priličan pokret.
Oni vise neće morati,
da izlaze napolje.

Bez obzira na to šta je radila.
Bez obzira na to šta,
pred kim.
A možda je i znala. Takva je bila.
A možda je i znala. Takva je bila.

Useljava noc,
Noc.
Voda na slobodi.

Na posljednjem krevetu,
u drugom nizu,
do samog zida,
bez papira,
probušen, potpuno izduvan...
mlaz po mlaz...

Dnevna

Dnevne vijesti,
reportaže,
humor,
vaspitne poruke,
stolovi za igre,
televizijski ekran,
i njeni meki tepisi.
Samo meki tepisi postaju strani.

Drži sporu smrt pod ključem,
njena dnevna soba.

siva zona

u sivoj zoni jutra su hladna
teškom vodom umivam lice

k'o majmuni sa tv ekrana
u sjenci mašina ljudi trijebe uši

bolest hara, djeca su gladna
očevi piju, majke plaču

stubovi dima poruke šalju
dobrodošli u sivu zonu

siva zona
život moj