ENANTIODROMOS

I sad kad se vratis u one dane
jasno se sjecas freski od vlage
u prvoj klupi treceg reda
njene su oci gubile boju

Tesko nebo cvili nad gradom
kroz prozor hladan posmatras ljude
sami za stolom ti i tvoj umor
i tvoje ruke od koze i kostiju

Moje ti
u tvoje je
nase vi
u vase mi

I sad kad se vratis u one dane
osjecas vatre, grobovi gore
u trecoj klupi prvog reda
tvoje je srce gubilo boju

Svaki je udar zvona u noci
molitva koja tone u vodu
krvavo gvozdje u pamucnom gnijezdu
crna se magla uvlaci u grad

Moje ti
u tvoje ja
nase vi
u vase mi

Vuku se dani, lome se godine
korakom parnim kolone odlaze
ti cutis i dugo gledas za njima...

Veliki pucanj za veliki kraj