I sad kad se vratis u one dane
jasno se sjecas freski od vlage
u prvoj klupi treceg reda
njene su oci gubile boju
Tesko nebo cvili nad gradom
kroz prozor hladan posmatras ljude
sami za stolom ti i tvoj umor
i tvoje ruke od koze i kostiju
Moje ti
u tvoje je
nase vi
u vase mi
I sad kad se vratis u one dane
osjecas vatre, grobovi gore
u trecoj klupi prvog reda
tvoje je srce gubilo boju
Svaki je udar zvona u noci
molitva koja tone u vodu
krvavo gvozdje u pamucnom gnijezdu
crna se magla uvlaci u grad
Moje ti
u tvoje ja
nase vi
u vase mi
Vuku se dani, lome se godine
korakom parnim kolone odlaze
ti cutis i dugo gledas za njima...
Veliki pucanj za veliki kraj
Tuesday, December 16, 2008
ENANTIODROMOS
Posted by
Crni Žbir
at
10:32
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment