RAZGLEDNICA IZ MATERICE

Dragi Iga! Na povratku kući prošao sam kroz crveno. Nevermind! Krećem za 7 dana. Ljubim vas i pokrivam...

DOMINIK, ČOVJEK KOJI JE ZAUSTAVIO DUNAV

''Dvanaest očenaša i devet avemarija!'' - čulo se iz ispovjedaonice. Koliko god se otac Alojzije trudio da ostane pribran, u glasu mu se ipak osjećao bijes. A kako i ne bi, taj dripac sa druge strane pregrade... taj nevjernik ... tek tako usuditi se pa zaustaviti Dunav! Dominik se smješkao. ''Počelo je'', pomisli.

DJETINJSTVO

Ležali su na proplanku,zagledani jedno drugom u oči. Negdje iznad njih u krošnjama oglašavao se brgljez. Brgljez,ta čudna ptica. Maj,1943. ''Bože'',pomisli on,''opet će mi kurac mirisati na lavandu.''

ZAŠTO JE NATAŠA NINKOVIĆ MODRA OKO OČIJU?

Moj prijatelj voli da odobri i potvrdi sve. Za ovo ga nisam pitao. Sumnjam da nešto krije. Ona,ne on. Ja radim treću smjenu...

ZAR JE MORALO TAKO?

Iga i Dado su bili najbolji prijatelji još od djetinjstva,sve dok u njihov život nije ušla Šangrila. A onda više ništa nije bilo kao prije... Ništa više nije bilo bitno. Sve dok Iga nije dobio upalu blasfemije. Težak udarac. A onda više ništa nije bilo bitno,pa ni Šangrila. Obično to tako biva...

sa druge strane plešu snovi

kroz ključaonicu gledam
sa druge strane su snovi
ovdje smo ti i ja

ne znam čiji su snovi
jer ovjde smo samo ti i ja

mali mozak

placem samo kad unistim mozak toliko da ne zna da razlikuje smijeh od placa
smijem se samo kad unistim mozak toliko da ne zna da razlikuje plac od smijeha

27. mart

cigarete,
novine,
čokolade,
žvake,
hladni sokovi,
pića,
pivo,
kafa,
mlečni proizvodi,
hleb,
sladoled,
objekat je pod video nadzorom!

jedan dan

počeo je dan kao i svaki drugi, a i kako bi drugačije, budjenjem, naravno. nazove me drug u svojstvu kolege da odemo da izblejimo dežurstvo, koje se, usput budi rečeno, meni ne plaća, ali da odradim stručni rad, pa nema veze. sad pišem a mislio sam da je dan "uz kurac" završio kad sam došao kući. naravno, kao i svaki loš "pisac" pokvario sam zaplet pa je jasno da otvaranjem vrata i otvaranjem piva nije završio. no... prvo me jebe onaj robot od 64 bita - nestao mi tekst koji sam čitao, uredjivao i sredjivao, uklapao broj strana sa sadržajem, section break, continuous break, page break, fugazi break. elem, drug u svojstvu kolege kaže... znam i sam: softer hardveru ne vjeruje. jebem li ga. sredio sam sve, krenuo da štampam - puče toner na pola zadnjeg crteža. rovi, traži, kopaj. nema veze, drugi ću dan. bješe negdje oko pola tri, jebi ga bilo se na derbiju (bolje ga ne pominjati), ode drug (nigdje ne stavih jako dobar drug) u svojstvu kolege da spava, te ostadoh sam sa ključevima od kancelarije, koje treba vratiti u stanicu, pa kad se zaključa stanica, ključ od stanice staviti kod direktora u fioku, pa zaključati zgradu, a onda i kapiju. dakle, ostadoh sa ključevima od kancelarije, stanice, zgrade, kapije i naravno stana. zabranjeno je pušiti na radnom mjestu. krijemo opuške u kutiji od neke pomade. kad si već uhvatiuo da radiš šta te mrzi da poneseš smeće sa sobom. hm, ko će koga no svoj svoga. spakovao sve uredno. zaključao kancelariju, stavio ključ od kancelarije u stanicu, zaključao stanicu, stavio ključ od stanice kod direktora u fioku, zaključao vrata od firme, sve sa smećem, nema ključa od kapije?! sjetim se da sam pratio jako dobrog druga u svojstvu kolege, te da sam se vratio sa ključevima u kancelariju... aj da provjerim. u krug: ključ od stanice iz direktorove fioke, ključ od kancelarije iz stanice, neki ključ na stolu u kancelariji... probao sam, nije taj. taman kad sam bio spreman da rovim po smeću, budući da sam kupio škart papire sa stola i trpao u kesu, nadjem ga ispred vrata, vrata ulaznih od firme. super, dobro sam prošao, ionako nemam vikenda još da prespavam nedelju na ponedeljak u firmi. onako, ne neraspoležen, nego bez raspoloženja, ponovim gore opisani postupak zaklučavanja i vraćanja ključeva, sve sa nosanjem vreće smeća od kancelarije do ulaznih vrata, od ulaznih vrata do kapije i nazad i u krug, nadajući se da ću uskoro otvoriti vrata od stana i otvoriti pivo. uz kurac. sada sa svim ključevima u rukama; jedini put u životu kada sam imao ključ za sve, zaključavam vrata od firme i nadam se da ću tempirati dolazak autobusa, budući da je najbolji drug u svojstvu kolege otišao ranije. da li treba napomenuti da je dan bio uz kurac. zaključam i po navici gurnem vrata da provjerim da li je zaključano - ispadnu obje šarke?! (ne znam gdje je apostrof)aj, sredio sam nekako. dalje standard i ovo novo govno za prevoz. zadovoljan sam, sjedio sam u autobusu, bilo je toplo, bilo je i nekih djevočica koje se rashlađuju, bio i jedan sa kojim sam se nemuštim jezikom sporazimio da mu treba cigara... sve u svemu, savršen put ka otvaranju vrata i otvaranju piva. mislim, prodaju nam ove reklame: te pičke, te fudbal, te roštilj, te džabe stanovi za pičke, roštilj i fudbal... dodjem kući, otvorim vrata, otvorim pivo, otvorim par piva, otvorim vidike (ili sam ih zatvorio, kome je bitno), otkazujem stan, mislim selim u novi, uz kurac. opet neko govno. budući da mi je stanodavka dala pravnicu da me ubjedi da trebam da platim kiriju iako sam dao depozit, za koji znam da se nikad ne vraća, nema potrebe da opisujem sve što sam rekao, a i nestalo mi je inspiracije. ukratko mogu da kažem da sam (verbalno) jebao jednu pravnicu i jednu neku (dalji opis nije čitlji zbog same prirode seksualno-pravne terminologije), i da sam u današnjem danu nadasve izjebao samoga sebe. sada sjedim u zatvorenom sa nadom da danšnji dan neće biti "savršen" - samo bi još trebalo da mi padne klavir na glavu kad krenem po drugu turu.

iza sebe